colorlin.gif

Logo2 Copyright (c) 1985 by Berezina Matokovic
Zahvala * Thanks * Merci * Gracias
colorlin.gif
Plet.gif

FILIPOVIC, MIHAJLO, (Zagreb, 09.08.1947.)

"Rodio sam se veoma mlad."

Ukratko, u Zagrebu od hrvatskih roditelja, 9.8.1947., odrastao oko Kvaternikova trga. Osnovna škola u Harambašićevoj, pa 7. gimnazija, i zatim pokušaj studiranja biologije u Njemačkoj kod oca. Nije uspjelo; poslije godine studija, poziv u JNA; 15 mjeseci na bas-gitari u Šibeniku, osim toga uspije mi položiti prvi ronilački stupanj i napraviti s mornarima veći broj urona. Tako vojska postaje ugodan odmor. Nakon izlaska radio sam jednu sezonu u Primoštenu u hotelu Adriatic na recepciji, pa malo u "Mladosti" u skladištu na Borongaju. Usred posla, proglašen od psihologinje u firmi pametnim, i premješten na poslove AOP. Računalo upoznajem kroz rad na starom IBM 360/30.

Odavde počinje prava karijera. Ovdje počinje i prvi ozbiljniji rad s kamerom (Super-8) pod površinom. Zapošljavam se u SRCu, na prvoj instalaciji UNIVACa 11/06, u Savskoj 16, a kasnije na novom stroju, 11/10, u novoj zgradi (današnjoj lokaciji SRCa). Istovremeno, u okvirima tadašnjega ronilačkoga kluba "Sava" jedno veoma usko društvo eksperimentira s uređajima za podvodno snimanje. Polako se organiziraju i prva natjecanja u fotolovu ribe, izložbe podvodne fotografije i tribine na ove teme. Pojavljuju se prve medalje i pokali, domaći i međunarodni. Sve to ima kao posljedicu ponudu koju Klub podvodnih aktivnosti "Sava" dobije od zagrebačke "Geotehnike"; klub se natječe i dobiva posao na poslovima podvodnih snimanja i geodetskih mjerenja pri rekonstrukciji odvodnog kanala visoke brane u Aswanu (Egipat). Moj je posao 4 mjeseca snimanja, a ekipa od 4 člana plus 4 u rezervi obavlja za klub znatan posao težak 110.000 US$. Nevjerojatno, ali novac smo dobili. Klub se naglo i kvalitetno oprema za radove, a nekoliko fotografa i dalje radi na inovacijama i kvalitetnijem snimanju.

Poslije SRCa, bavim se neko vrijeme privatno, poslovima bušenja kartica (unošenja podataka). Posao nije zauvijek a nakon toga zapošljavam se u Institutu za elektroprivredu gdje samostalno instaliram njihovo prvo vlastito računalo, Digital PDP 11/70, pa zatim VAX 8300 - na kojima nastavljam raditi. Mijenja se društveno uređenje, Institut se rastavlja na tri dijela, ja uz 'ostatak hardvera' nastavljam raditi u Ekonergu, jednom od tri nova instituta. Posao se proširuje na PC, stroj sposoban za rad s grafikom i tu se prvi puta dodirnu moje dvije struke - fotografija i digitalna slika. Napredujući u obje grane, odlučim se za promjenu posla. Firma Badrov nabavlja veliku PC instalaciju za grafiku i digitalnu obradu slike i nudi rad na tim poslovima. To su dani bombardiranja Zagreba i ne baš previše posla - naročito ako ga ne tražiš - a traganje za poslom mom novom 'gazdi' nije baš bilo na prvom mjestu. Nakon previše dana gubljenja vremena (ali i vježbanja novim alatima), ugasi mi se radno mjesto pod nogama i ostanem na burzi. Tamo otkrijem i kako je izgledalo uplaćivanje doprinosa i kako mi je napredovao staž kroz proteklo razdoblje, ali želim im svima dobro zdravlje i puno sreće, pravda i poštenje brinu sami o sebi!

Još iz vremena Ekonerga, dobio sam od FotoStudija "Zagreb" (Praška 2) na raspolaganje jedan od dva njihova velika izloga. Unutra bih postavio devet velikih slika na koju prirodnu temu, potpisao Ekonerg i mijenjao postav svakih četrdesetak dana. Izlog je bio dosta popularan, pa ga je spazio i magistar Željko Makvić, inspektor iz Državne uprave za vode. Telefonski poziv, sastanak i eto suradnje u glasilu Društva za zaštitu voda, kojemu je g. Makvić bio (i ostao) tajnik.

Novo poglavlje započinje kad me Makvić upoznaje s glavnom urednicom mjesečnika HRVATSKA VODOPRIVREDA, gospođom Brankom Mataković-Paver, koja odmah treba fotografije vode i vodnih tema za primjenu u mjesečniku. Suradnja se razmahala i slike se počinju pojavljivati. Uz honorare i sitne poslove u izradi jelovnika i posjetnica prehranjujem sebe i svoje najbliže.

Nakon godine dana vanjskoga surađivanja, padne prijedlog da se u HRVATSKIM VODAMA zaposlim trajno. Stažiram 16 mjeseci s radnim vremenom od četiri sata i na određeno vrijeme, a zatim dobijem trajno radno mjesto. Sada radim na fotografiji, grafici i grafičkom oblikovanju u najrazličitije namjene, no najvidljivije u okvirima mjesečnika HRVATSKA VODOPRIVREDA. Dobivam dosta prostora za slike voda, dokumentarne i one malo osobnije oblikovane i izražene, dosta mjesta za tekstove koji gotovo redovito budu na temu zaštite voda ili o fotografskom izričaju. Tu i tamo se čak i 'otkvačim', u tekstu ili slici, ali mi bude oprošteno - ljudi su navikli, a i nisam opasan za okolinu!

A ono ostalo? Ljudski. Dva prekrasna sina (32 i 17), zdravlje perfektno (knock on wood!), njemački i engleski također, sve manje djelujem, sve više promatram. Starost me ne čini cinikom (to su političari već napravili), razlikujem vjeru od religije i crkve, a ostatak života namjeravam potrošiti na edukaciju odraslih; naučiti ih mojemu viđenju svijeta, viđenju koje je nerazorno i koje opušta; življenju bez posljedica.
Fil Fil96

colorlin.gif
Plet.gif

STIPISCHIC-DELMATA, LJUBO, glazbenik, knjizevnik (Split, 28.09.1938.)

KNJIZEVNOST

Ljubo-Stipisic Delmata objavio je sljedece knjige:
U pripremi Hrvatskog centra za kulturu Zvonimir iz Solina su sljedeci naslovi: Objavljivao je u casopisima i novinama od kojih navodimo samo neke: NEKA GLAZBENA DJELA CAKAVSKE POEME

Cakavske poeme dijelom je uglazbio i objavio u knjizi pod naslovom DELMATIANA (poetsko-glazbene forme od I do XXIV imenovane "delmatikama"), Koncertna poslovnica, Split 1988.

Neke od tih tiskanih cakavskih poema - delmatika su: Tiskao je jos mnoge druge skladbe i glazbene publikacije.

ETNOMUZIKOLOSKI RADOVI TIJEKOM TRI DESETLJECA RADA

Vec tri desetljeca kod nasega puka diljem otocnih i obalnih mjestanaca u blizem i dubljem zabrdju Ljubo Stipisic zapisuje i snima etnomuzikolosku i drugu pucansku gradju pjevanja, govorenja, navika, zanata, obicaja i svih onih cimbenika koji obiljezavaju bice naseg puka. Stipisicev melografski i zapisivacki rad odvijao se uglavnom na teritoriju Juzne Hrvatske: ORGANIZACIJSKO KULTURNA DJELATNOST

Utemeljitelj je casopisa Bascinski glasi (Omis, 1991.), glazbene edicije Leut (Omis, 1991.) i drugih.

Utemeljitelj je (ili suutemeljitelj) kulturnih manifestacija: Utemeljio je i druge kulturno tradicionalne zasade.

NEKA DOSADASNJA PRIZNANJA

Dobitnik je raznih nagrada i priznanja za rad na podrucju glazbe, za etnoglazbene doprinose, za knjizevnost i slikarstvo u domovini i inozemstvu, a posebno izdvajamo:
Ljubo Stipisic radi gdje boravi, boravi gdje radi.
Trenutacno je, zbog nemogucnosti pronalazenja prostora za dovrsenje svog etnomuzikoloskog rada, prisiljen sredjivati svoje zapise i boraviti na svjetioniku Sveti Petar kod Makarske.

colorlin.gif
Plet.gif

GRADSKO MANDOLINSKO DRUSTVO "SANCTUS DOMNIO"

Orkestar gradskog mandolinskog drustva "Sanctus Domnio" pojavljuje se u glazbenom zivotu Splita 1990.godine pod imenom "Manus" u sklopu privatne Mandolinske skole pri Isusovackoj rezidenciji u Splitu, pod vodstvom glazbenog pedagoga i strucnjaka za mandolinu maestra Marina Katunarica . Da se podrze visestruke odgojne zadace i kulturna obnova mladih hrvatskih narastaja, 25.lipnja 1991. osniva se gradsko mandolinsko drustvo "Sanctus Domnio", gotovo u isto vrijeme kad je Sabor proglasio suverenost Republike Hrvatske. Crkveni obred stavljanja Orkestra pod zastitu Sv. Dujma,cije ime u izvornom obliku "Sanctus Domnio" zeli casno nositi, obavio je 14.prosinca 1991.godine nadbiskup splitsko-makarske nadbiskupije msgr. Ante Juric u gradskoj katedrali, uz kumstvo gradonacelnika prof.dr. Petra Slapnicara. Ime "Sanctus Domnio" izrazajniji je simbol tisucgodisnje splitske stvarateljske kulture kojoj je Sv.Dujam bio nadahnuce, program i blagoslov.

Orkestar je odrzao vise zapazenih koncerata u Splitu, Hrvatskoj i inozemstvu, skupljajuci dobrotvorne priloge u humanitarne fondove, primjerice, fond "Pomoc djeci u Hrvatskoj" za skolovanje prognane djece Iloka i Vukovara te djece poginulih branitelja u domovinskom ratu. Posebno valja spomenuti visednevno gostovanje u Koruskoj (Austrija), Bavarskoj (Njemacka).

U povodu prve obljetnice priznanja Republike Hrvatske od Svete Stolice, Sveti Otac papa Ivan Pavao Drugi primio je 13.sijecnja 1993. u Vatikanu clanove Orkestra i vodstva Gradskog mandolinskog orkestra "Sanctus Domnio" i zajedno s njima molio za mir u Hrvatskoj.

Drustvo djeluje pod okriljem grada okupljajuci, glazbeno obrazujuci i odgajajuci vise od stotinu djece i mladezi.

Marinko Katunaric, glazbeni pedagog, posebno se posvecuje mandolini i radi u skolama na podrucju Splita, Solina, Kastela, a neko vrijeme i u Funkcionalnoj muzickoj skoli u Zagrebu.

Vladimir Lukas, profesor violoncela, orkestralni i komorni glazbenik te umjetnicki voditelj orkestra.

MANDOLINA

je nikla iz mediteranskog podneblja i stoljecima je u upotrebi kod nas. To je instrument koji se moze staviti uz bok svakoga drugog muzickog instrumenta. Potjece iz porodice lutnje i nije instrument simfonijskog orkestra. Medjutim, odkada je nastala, od 16.stoljeca, ozbiljno je tretira vise znamenitih skladatelja. Neki je upotrebljavaju u svojim djelima kao koloristicki element (Mozart, Gretry, Paisiello, Schoenberg, De Fala), kao koncertno (Vivaldi) ili pak komorno glazbalo (Beethoven), a treci opet pomocu mandoline unose svjezu boju u bogatu zvucnost romanticarskog orkestra (Mahler). Ovim glazbalom mediteranske vokacije koristili su se i nasi, domaci skladatelji (Tijardovic, Konjovic).


colorlin.gif

Logo3 Copyright (c) 1985 by Berezina Matokovic
Galerija slika
Art Gallery - Galerie des peintures -
Galería de pintura
Statistika
Statistics - Statistiques - Estadística
Republic of Croatia

Home Page Created by: bmatokov@public.srce.hr